Instagram
   

Povijesno kulturni turizam

Orion

Istaknuto mjesto među mnogobrojnim važnim detaljima u prošlosti grada svakako zauzima najstariji indoeuropski kalendar Orion. Arheolozi su ovu posudu pronašli 21.03.1978. godine na lokaciji današnjega hotela „Slavonija“. Dvadeset godina kasnije, utvrđeno je da urezani ukrasi prikazuju zviježđa koja dominiraju noćnim nebom iznad Vinkovaca i to:

  1. Proljeće: Orion i Sunce

  2. Ljeto: Plejade, Kasiopeja i Labud

  3. Jesen: Plejade, Blizanci i Ribe/Pegaz

  4. Zima: Plejade, Blizanci, Ribe/Pegaz, Kasiopeja i dominantno zimsko zviježđe Orion

Prema profesoru Aleksandru Durmanu, koji je vodio tadašnja iskapanja, današnji prikaz posude „Orion“ na pješačkoj zoni u središtu Vinkovaca ima simboličko značenje:

„Ovdje u središtu Vinkovaca, najstarijega europskoga grada, zajedno stoje simboli svemira, vremena i civilizacije. Urezani ukras na posudi koja je pronađena na vučedolskom sloju u Vinkovcima i čiji je nastanak datiran prije 2600.godine pr.Kr. prikazuje najpotpuniji indoeuropski kalendar koji je zasnovan na astralnom simbolizmu  s relevantnim zviježđima za sva četiri godišnja doba. Premda je nastao u isto vrijeme kada i sumerski i egipatski kalendar, on ne predstavlja njihovu repliku, budući je utemeljen na sjevernoj 45.paraleli. Klimatski uvjeti koji odgovaraju toj zemljopisnoj širini imaju za posljedicu četiri godišnja doba.“
Više na www.muzejvk.hr

Arheološki park Sopot

Arheološki je park Sopot povezan s centrom grada pješačko-biciklističkom stazom dugom 3 km. Park se nalazi uz izletište Sopot, a objedinjuje šest sopotskih kućica koje su nekada građene u močvarama, uz potoke ili kao u ovom slučaju uz rijeku Bosut. Kućice su rekonstruirane prema nalazima s toga lokaliteta, a nazvane su „sopotske“ zbog kulture kojoj su pripadale, a koja to ime nosi od 1971. godine zahvaljujući arheologu prof. Dimitrijeviču. 
Više na www.muzejvk.hr

Sakralni spomenici

Osim vrijednih predmeta koji se čuvaju u Gradskom muzeju Vinkovci, kao i mnogih koji su vjerojatno još skriveni ispod gradskih ulica, u Vinkovcima možete vidjeti i vrijedne sakralne spomenike. Najstariji je od njih ranoromanička crkva sv. Ilije na Meraji (tur. meraja – plandište za stoku). O toj nam crkvi svjedoče temelji koje je moguće vidjeti i danas. Oko crkve se nalazilo groblje, a datiranje se crkve bazira na nalazima novca u grobovima te se pretpostavlja kako je izgrađena za vladavine Kolomana (1095.-1116.). Crkvica je kasnije porušena, a na dijelu njezinih temelja izgrađena je gotička jednobrodna građevina početkom 14.st. Ova crkva imala je zanimljivu povijest. Doživjela je nekoliko izmjena u izgledu i stilu, ali je sve do kraja 18.st. služila kao sakralni objekt. Nakon toga koristila ju je vojska (za vrijeme Vojne krajine), a sve do Drugog svjetskog rata (pa i nešto duže) služila je kao skladište. Nakon novijih istraživanja utvrđeno je kako je bila posvećena sv. Iliji te da su uz glavni oltar sv. Vinka bila još dva bočna; jedan posvećen Majci Božjoj, a drugi sv. Antunu, kasnije zamijenjen slikom sv. Ivana Nepomuka.

Godine 1771. zapovjedništvo Brodske pukovnije u Vinkovcima napravilo je zapisnik o teškom stanju vinkovačke župne crkve (na Meraji) i pokrenulo inicijativu za gradnju nove crkve koju je Dvorsko Ratno Vijeće prihvatilo i 1772.godine započinje se s izgradnjom današnje (Velike) crkve. Priča se da su po zastavniku Vukasinoviću bila sastavljena dva nacrta za gradnju dvije crkve oblikom posve jednake; za Vinkovce veća, a za selo Kukujevce u Srijemu manja. No, zabunom su se ti nacrti kod Vijeća zamijenili te je potvrđeno i poslano suprotno, tj. da se u Vinkovcima gradi manja, a u Kukujevcima veća crkva, što se i dogodilo.

Gradnja je crkve trajala do 1777. godine i prvotno je bila posvećena sv. Ivanu Nepomuku. Iz stare su crkve sv.Ilije na Meraji prenijeta na novi zvonik 3 zvona (od 4 postojeća), zatim slika Blažene Djevice Marije, koja se smatrala vrlo skupocjenom, slika sv.Ivana Nepomuka itd. Ova  barokna crkva prepuna vrijednih umjetničkih djela posvećena je sv. Euzebiju i Polionu 1973. godine, a doživjela je velika razaranja 1991. godine nakon čega je većim dijelom obnovljena.

Kapelicu sv. Marije Magdalene (prije kapelica Preobraženja Isusova) dala je sagraditi Eliza Šokčević r. Čolić, majka bana Josipa Šokčevića, a možete ju vidjeti na vinkovačkom groblju. Vinkovce krase i kapelice sv. Ane, sv. Florijana i sv. Roka.

Rodna kuća Ivana Kozarca

Uz Bosut, na Krnjašu, najstarijem dijelu Vinkovaca, se nalazi replika rodne kuće Ivana Kozarca. Izvana kuća izgleda kao izvorna izgrađena početkom prošlog stoljeća a unutar kuće je namještaj star 150 godina, iz vremena mladosti Ivana Kozarca, koji je stručno restauriran. Posjetitelji mogu u prizemlju vidjeti Kozarčevo vrijeme kroz originalni namještaj, panoe s mnoštvom informacija o Kozarčevom životu i radu, na fototapetama su Ivanovi rukopisi, audio i video projekcije, a kada spuste pogled, kroz stakleni pod se vidi što se na ovom prostoru zbivalo od 5700. do najnovijih vremena.

Rodna kuća Ivana Kozarca je otvorena za posjetitelje, svaki dan 11-13 sati (osim nedjelje i praznika). Za posjete obratite se na broj: 091/33-00-400.

Više na: Rodna kuća Ivana Kozarca

 

STALNA IZLOŽBA HRVATSKOG ŽELJEZNIČKOG MUZEJA U KOLODVORU VINKOVCI

U željezničkom kolodvoru Vinkovci, Trg kralja Tomislava bb, od 16. rujna 2011. postavljena je stalna izložba pod nazivom Životopis vinkovačkoga prometnog čvorišta. Izložbu je postavio Hrvatski željeznički muzej sa sjedištem u Zagrebu u želji očuvanja memorije na bogatu povijest željezničkog sustava šireg vinkovačkog čvorišta koja traje neprekidno od 1878. godine. Uvid u to široko područje ostvaruje se kroz nekoliko segmenata koji obuhvaćaju područje izgradnje pruga i pružnih postrojenja, područje prometne djelatnosti, područje vuče vlakova, područje signalno-sigurnosnih uređaja, ali isto tako i kroz područje međuljudskih odnosa željezničara, kroz njihovo organizirano djelovanje u području sporta, kulturno-umjetničkog djelovanja, neobvezujućih druženja i izvaninstitucionalnog djelovanja.

Osnovu izložbe čine predmeti i građa zbirke koju su od 1994. pa do 2010. prikupili članovi Udruge željezničkih umirovljenika Vinkovci, a potom je 2011. godine donatorskim ugovorom prenijeli u vlasništvo Hrvatskoga željezničkog muzeja.

Navedena izložbena građa nadopunjena je građom iz fundusa Hrvatskog željezničkog muzeja, presnimkama razglednica iz Gradskog muzeja Vinkovci, presnimkama dokumenata i novinskih napisa iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice iz Zagreba, Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci i HŽ-ove stručne knjižnice. Izložba je dvojezična, na hrvatskom i engleskom jeziku, a postavljena je u autentičnom prostoru nekadašnje čekaonice 2. razreda, na prostoru od oko 100 četvornih metara. Kao posebnost valja istaknuto i to da je u izložbenom prostoru sagrađeno deset metara željezničke pruge te su na nju postavljena manja vozila (tricikl, pružna kolica) i razni alati koji su se nekada koristili pri izgradnji pruga. Pokraj pruge postavljen je stari tip mehaničkog signala s pripadajućim blok uređajem. Ostali predmeti obuhvaćaju različite vrste željezničkih svjetiljaka, signalnih znakova, željezničkih uniformi, nadzornih knjiga i pravilnika rada različitih željezničkih službi, vozne redove, vozne karte.

Postavljanjem izložbe u autentičan prostor željezničkog kolodvora i njezinim uklapanjem u ranije osmišljen vanjski izložbeni postav, grad Vinkovci i šire područje Slavonije dobili su vrijedan proizvod kulturnog turizma koji doprinosi edukativnom nadopunjavanju osnovnoškolskih i srednjoškolskih programa, ali može biti i zapažen dio turističke ponude šireg područja, to više što je izložba dvojezična, a time i dostupna širokom krugu domaćih i stranih posjetitelja.

Izložba je otvorena svakog utorka od 9,00 do 11,00 sati. Prema potrebi i najavi osigurano je vodstvo za grupne posjete, a ulaz je besplatan.

Izložba je osim utorkom otvorena i u druge dane u radno vrijeme kolodvora Vinkovci.
Po dolasku na kolodvor potrebno je obratiti se u Ured šefa kolodvora te će tako biti omogućen obilazak, ali bez vodstva.
Veće grupe molimo najaviti na broj telefona 032/308-924 (pomoćnik šefa kolodvora).

Za više informacija posjetite: http://muzej.hzinfra.hr/